Juraj Hrvačić mlađi tako tvrdi da je TotalniFM nakon nepunih godinu dana postojanja udvostručio slušanost udruženih postaja. Projekt se pokazao i marketinški itekako opravdanim, jer oglašivači zakupom oglasa na TotalnomFM-u dobivaju istovremeno i lokalnu i nacionalnu pokrivenost. Prema Hrvačićevim podacima, članice Totalnog FM-a imale su prije pokretanja projekta doseg od oko dva posto slušatelja, a sada je to gotovo pet posto.

 

Otprilike u isto vrijeme pokrenut je i projekt Soundseta, a Saša Ćeramilac kaže da su iskustva podjednako dobra. Plan je u prvoj godini čak i premašen, a najveći dobitak su ljudi koji su projekt prihvatili s velikim entuzijazmom. Radio kao medij je pojavom mreža općenito oživio, što Ćeramilac dokazuje i podatkom prema kojemu je u jednom istraživanju 54,7 posto ispitanika izjavilo da ima razvijenu ovisnost o radiju.

 

I javni servis funkcionira već dugo kao radijska mreža, kao i njegov informativni program, istaknuo je glavni urednik Hrvatskog radija Duško Radić. Ipak, javni servisi su posvuda, pa tako i u Hrvatskoj, pod velikim pritiskom komercijalne konkurencije, ali i javnosti, s obzirom da njihov rad europske porezne obveznike godišnje košta čak 23 milijarde eura.

 

Vijeće za elektroničke medije nije osobito zadovoljno sve izraženijom dominacijom marketinga nad programskim sadržajem, a niti glazbe nad govornim programom. Olga Ramljak upozorava da se govorni program ne smije svoditi na jednu minutu između pjesama. Vijeće će zato, najavila je Ramljak, dodatno popraviti pravila za govorni program na radijskim mrežama, kako bi se zaštitio javni interes.

 

Komercijalne radijske mreže nisu oduševljene takvim shvaćanjem Vijeća, što je Hrvačić objasnio usporedbom Antene Zagreb i Narodnog radija. Iako je informativni program na Narodnom radiju osjetno duži nego na Anteni, istraživanja pokazuju da slušatelji Antenu smatraju informativno relevantnijom. Razlog je, tvrdi Hrvačić, to što slušatelji jednostavno ne mogu zapamtiti više od tri kratke vijesti.

 

Iako Olga Ramljak ne spori da komercijalni rezultati radijskih mreža potvrđuju tu tezu, ipak nalazi i kontraargument u podatku da u Hrvatskoj emitira 160 radio postaja, mnoge s razmjerno velikim udjelom govornog programa. Zato u Vijeću smatraju da treba naći zlatnu sredinu između marketinških interesa i raznovrsnosti programa, a nekim članicama radijskih mreža poslana je jasna poruka da povedu više računa o programskim obvezama koje su preuzele kad su dobile koncesiju, a udruživanjem u mrežu ih možda više ne poštuju u potpunosti.