Svi mi koji radimo u marketingu u glavama imamo određenu predodžbu o tome kako funkcionira oglašavanje. Međutim, kao što je John Maynard Keynes napisao o ekonomiji još tridesetih godina prošlog stoljeća, „praktični ljudi koji nikada nisu svjesno bili pod bilo kakvim intelektualnim utjecajem, gotovo su uvijek robovi nekog preminulog ekonomiste“. Drugim riječima, ljudi uvijek imaju neku teoriju, bez obzira bili oni svjesni nje ili ne, a ta je teorija morala poteći odnekud, najvjerojatnije odnekud iz prošlosti.
Spomenutu predodžbu koristimo kako bi saželi, razvijali, ocijenili, testirali i izmjerili oglašavanje. Ta predodžba utječe na sve što radimo. Problem leži u činjenici da te predodžbe nisu nikada bile osporavane usprkos nevjerojatnom napretku neuroznanosti, koja je nastala iz razvoja uređaja za funkcionalnu magnetsku rezonanciju devedesetih godina prošlog stoljeća, te značajnom napretku u razumijevanju načina na koji ljudi obrađuju informacije i donose odluke.
Tijekom predavanja, prisutni će čuti nešto o spomenutim saznanjima, kao i tvrdnje prema kojima koristimo krive predodžbe i modele – s obzirom na ono što nas uče neuroznanost i psihologija.